Sinoc se sve promijenilo... Sve... Nisam mogla vise...
Nisam mogla vise biti sama i misliti na tebe.. Ponovo... Kao i svaku noc...
Odlucila sam krenuti vani... Malo sam izasla...
Bez ikakvih planova...Bez razmisljanja... Onako...
Zvale su me prijateljice... Nisu me ni one mogle vise gledati ovakvu...
Iako nisam vjerovala u ono da se nesto desi onda
kada se najmanje nadas, uvjerila sam se sinoc...
Vidjela sam tipa koji mi se prije nekad svidjao..
Da... Svidjao mi se...
I ja sam se njemu svidjala... Stojali smo i pricali...
Dok me nije pozvao vani da malo ˝prosetamo˝...
I desilo se... Pitao me da hodamo.. Da mu budem
djevojka... Rekla sam da... Neznam zasto sam to
rekla... Mozda zbog toga jer sam mislila na
tebe... Mozda sam mislila da si to bio ti... Da, kad
smo stojali zagrljeni na kisi zamisljala sam tebe..
Mislila sam na TEBE.... I dok me ljubio svaki
sekund sam mislila na tebe... Jer sam se nadala
da ce to biti tvoj poljubac... Tvoje usne... Ali ta
zelja mi se nije ispunila... Sada te trazim u
drugima... Zar je do toga doslo? Izgleda da je
tako... Neznam do kada ce ova veza potrajati...
Neznam... Neznam zasto sam je uopste zapocela...
Nemam odgovor ni na jedno pitanje.... Ne zelim da
vise govore Zar ga jos nije preboljela... Zar ga
jos voli.... Nezelim da tako govore iako je tako...
Iako te jos volim... Da, s njim sam , ali tebe volim!!
Mozda ce mi on pruziti ono sto nisi ti... Ono o cemu
sam sanjala da ces biti ti... Ono sto ti nikada nisi
bio... Iako sam sada s njim nemogu mu reci ono sto
sam odavno zeljela da kazem tebi...Nemogu mu
reci: Volim te!!!
I can´t...
Because I will always love you... Just you...